ROVINJSKI POLJOPRIVREDNIK EDO ČRNAC NEDALEKO ROVINJA POSADIO 17 HEKTARA POMIDORA ZA PRERADU U PODRAVKINOM POGONU U UMAGU Najveći proizvođač industrijske rajčice u Hrvatskoj
Zadovoljni su što imaju stalnog i poznatog kupca, koji misli povećavati proizvodnju, pa se nadaju da su riješili svoju perspektivu za duže vrijeme. Najgore je kada nešto proizvedeš i nemaš gdje plasirati, što nam se dešavalo i ne bi se željeli vratiti na to, kaže Edo Črnac
Rovinjski poljoprivrednik Edo Črnac i njegov OPG, u kojem mu pomažu supruga Slavica, sin Marko i kći Sanja, jedini su na Rovinjštini i najveći hrvatski proizvođači industrijske rajčice. Ove godine posadili su je na 17 hektara, gotovo desetinu ukupne površine koja se u Istri koristi za proizvodnju rajčice i preradu u umaškoj tvornici Podravke. Sa proizvodnjom industrijske rajčice započeli su pred pet godina stalno povećavajući zasađene površine, pa su tako sa lanjskih 14 ove godine došli na 17 hektara.
Imaju nešto svoje zemlje, a ostalo su dobili u zakup od države. Za rajčicu najbolja su im plodna polja na područjima San Toma i Turnina, najvećeg poljoprivrednog kompleksa Rovinjštine. Srećom, tamo ima i vode, bez čega nema modernog povrtlarstva. Na San Toma snabdijevaju se preko bušotine, a na Turnini tamošnje akumulacije, izgrađene još u vrijeme kada je velikim 70-hektarskim poljem gospodarilo nekadašnje Hotelsko trgovačko proizvodno poduzeće Jadran.
Kombajn star 30 godina
– Preko trideset godina profesionalno se bavim poljoprivredom. Dugo sam svaštario, bavio se vinogradarstvom, voćarstvom i povrtlarstvom. Imao sam i plastenik. Uspijevao sam prodati svoje proizvode, ponajviše u otkupu koji je radio u sklopu nekadašnje Jadran trgovine. Kada su došli trgovački centri mi smo ostali bez otkupljivača, pa sam se nakon dugogodišnjih muka s plasmanom robe odlučio na suradnju s Podravkom i sadnju industrijske rajčice, kaže Edo Črnac, rodom iz rovinjskog prigradskog naselja Mondelako, u blizini najplodnijih rovinjskih polja.
Da bi se mogao baviti proizvodnjom industrijske rajčice morao je nabaviti potrebite strojeve i alate. Najveća je investicija kombajn za branje, koji novi košta oko 200 tisuća eura. Obitelj se dala u potragu, našavši polovnog kod Pise u Italiji, starog punih 30 godina.
– Ja sam pred šezdesetom, u godinama kada se ne ulazi u velike i neizvjesne investicije, ali me umirio sin Marko, koji ga je pregledao i kasnije uredio, tako da nas dobro služi, kaže kroz šalu Črnac.
Sadnice iz Italije
U suradnji sa Podravkom prvu je godinu započeo nabavljati sadnice iz Varaždina. U slijedećoj godini počeo je eksperimentirati sa drugim dobavljačima, a najbolje su mu se pokazale sadnice iz Italije, koje mu proizvođači dopremaju u Rovinj. Te su sadnice u malim kontejnerima, dobro se primaju i naprosto bujaju, što smo mogli vidjeti na poljima predjela San Toma, sjeveroistočno od grada.
– Uz plodnost i pravilnu obradu zemljišta za uspjeh u proizvodnji industrijske rajčice najznačajniji su meteorološki uvjeti, zdrave sadnice, pravilna zaštita i gnojidba. Obično sadimo sredinom travnja, pa smo prošle godine za nekoliko dana izbjegli kasni mraz koji bi nam bio uništio sadnice. Zato smo imali problema sa čestim kišama, zbog kojih smo se stalno borili s plamenjačom, kasnije i sa berbom na raskvašenom terenu. Ove godine imamo veliku štetu na Turnini, koju je pogodilo nevrijeme sa tučom i oko sto litara kiše, zbog čega su njive zaplivale. Nastradale su stabljike i ostale bez lisne mase, pa je na tom području urod prepolovljen. S tri dodatna hektara imat ćemo manju proizvodnju nego prošle godine, veli Edo Črnac.
Analiza zemlje
Kad je riječ o gnojidbi objašnjava nam da se kombinirano odvija u nekoliko faza. Budući da je istarska crvenica bogata mineralima ali oskudna organskim materijalima u pripremi zemlja se gnoji kombinacijom stajnih i umjetnih gnojiva. U rastu biljke se gnoje vodotopivim gnojivima preko cijevi za navodnjavanje i po potrebi folijarno preko lista sa mikro elementima. Da bi došli do optimalnog roda, što Črnci postižu, uzorke zemlju daju na analizu u Osijek, Austriju, a sada čak i u Englesku, gdje su laboratoriji najboljih svjetskih proizvođača gnojiva. Vodotopiva gnojiva im također dolaze iz inozemstva, a najboljima su se pokazala ona iz Izraela i Nizozemske, poznatih po naprednoj proizvodnji povrtlarskih kultura.
Zbog nemogućnosti brze prerade velikih količina industrijske rajčice u Umagu, Edo kao i drugi Podravkini kooperanti, sadi nekoliko vrsta rajčice. Dok jedna u Turnini dozrijeva za berbu u San Toma su plodovi još potpuno zeleni. Industrijska rajčica se tako bere od sredine do kraja kolovoza, a kooperanti je dovoze u Umag prema redu koji utvrdi Podravka, čiji stručnjaci obilaze polja. Na naše pitanje o smanjenju otkupne cijene Črnac kaže da time nije zadovoljan, ali da je pretrpio i gore udare na tržištu, pa će morati i ovaj.
– Sada smo sve uložili u ovu proizvodnju pa više nema povratka. Zadovoljni smo što imamo stalnog i poznatog kupca, koji misli povećavati proizvodnju, pa se nadam da smo riješili našu perspektivu za duže vrijeme. Treba znati da bi bez Podravke izgubili jedinog dobavljača i da bez njihove tvornice ove proizvodnje praktički ne bi bilo. Najgore je kada nešto proizvedeš i nemaš gdje plasirati, što nam se dešavalo i ne bi se željeli vratiti na to, kaže Črnac.
Nema mladih
Obitelj Črnac i dalje proizvodi drugo povrće, ali samo toliko koliko uspijeva prodati preko rovinjske turističko-trgovačke tvrtke Valalta, štanda udruge poljoprivrednika Agrorovinj i restoranima. Organiziranog otkupa na području Rovinja nema, a prekupci otkupljuju po tako malim cijenama da se ne isplati proizvoditi. Edo Črnac je više godina vozio povrće na veletržnicu u Matuljima, gdje je imao i zakupljen boks. Međutim, i tamo su cijene pale, pa mu se pokazalo da je uz skup prijevoz i puno izgubljenog vremena najbolje proizvesti veće količine monokulture s osiguranim otkupom. Kaže da je to glavni razlog da mladih u poljoprivredi gotovo i nema iako plodne zemlje ima i što je važnije uz Rovinj i dovoljno vode
– Zbog izuzetne kvalitete i mogućnosti plasmana u Rovinju napreduju samo vinari, koji su većinom u srednjim godinama. Mi povrtlari smo i malo stariji, pa se bojim da nas neće imati tko zamijeniti i da će se obrađene poljoprivredne površine i dalje smanjivati, kaže Črnac.
(Napisao i snimio Aldo POKRAJAC)